Prava i slobode srpske zajednice u Republici Hrvatskoj — zakonski okvir

Prava i slobode nacionalnih manjina uređeni su Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, hrvatskim zakonskim i podzakonskim propisima, ali i brojnim međunarodnim dokumentima kojih je Republika Hrvatska potpisnica i koji su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona Republike Hrvatske. Najvažniji međunarodni dokumenti za nacionalne manjine su, pored ostalih, Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina te Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima.

U Izvorišnim osnovama Ustava RH navedeno je da se ‘Republika Hrvatska ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta’.

Također, Člankom 15. Ustava, kao najvišeg pravnog akta u RH, jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Njihova ravnopravnost i zaštita uređuje se ustavnim zakonom. Zakonom se može, pored općeg biračkog prava, pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor. Pripadnicima svih nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.

Člankom 40. Ustava RH jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, dok članak 41. Ustava propisuje kako su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države. Pitanja slobode vjeroispovijedi i slobodnog, javnog očitovanja vjere te obavljanja vjerskih obreda od strane vjerskih zajednica i njihovih prava, Republika Hrvatska regulirala je donošenjem Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica.

Centralno mjesto za ostvarivanje kolektivnih prava i sloboda nacionalnih manjina zauzima Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, donesen dvotrećinskom većinom, koji je po svojoj pravnoj snazi iznad ‘običnih’ zakona.

Člankom 4. Ustavnog zakona, među ostalim, propisano je da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo slobodno se izjasniti da je pripadnik neke nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, te ostvarivati propisana prava i slobode nacionalnih manjina sam, ili zajedno s drugim pripadnicima te nacionalne manjine ili zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina.

Pravo na izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti strogo je osobno pravo. Nitko ne može ni na koji način utjecati na to kako se neka osoba želi izjasniti. Kazneni zakon u članku 126. propisuje da će se kaznom zatvora do jedne godine kazniti onaj tko pripadniku nacionalne manjine uskrati ili ograniči pravo na slobodu izražavanja nacionalne pripadnosti ili na kulturnu autonomiju. Spomenutom kaznom kaznit će se i onaj tko suprotno propisima o uporabi jezika i pisma, uskrati ili ograniči osobi pravo služiti se svojim jezikom i pismom.

Slobodno izjašnjavanje nacionalne pripadnosti propisano je i odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2021. godine, sukladno kojoj se pri popisu stanovništva, koji će se provoditi u 2021. godini, pripadnici nacionalnih manjina na pitanja o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti mogu slobodno izjasniti.